Crveni Hamlet

33
Share
Copy the link

Jednog dana u mesecu Julu,
Seo Hamlet na glavic od kulu.
Gleda mladjan put sto se krivuda,
Pa razmislja ceskajuci muda.

Nisam vitez, nisam kovac, gnjurac,
Ocigledno nisam ni za ku*ac.

Oduvek je zakon naseg dvora,
Da princ ima golemog macora.
Da je pravo olicenje sile,
Da mu jajce ima bar dve kile.
U je*anju da mu nema para,
Svakog casa da ga sluzi kara.
Da je majstor za lascivne rime,
I da pi*ke umiru pod njime.

Nisam slika ni prilika princa,
Ku*ac mi je ko u kakvog klinca.
Od straha se meni steze grlo,
Jajca su mi minimalna vrlo.
U drzavi ja poslednji kasam,
Sve u svemu drkadzija ja sam.

Oci moje gorke suze toce,
Od nedavno posto sam siroce.
Umre otac, uvenu mi voce,
Pa me je*e koji kako hoce.
Dok po Rajni alas tera sajku,
Ocuh i stric sad mi je*e majku.

Klaudije, bas je s’ uma siso,
Sav mu mozak u ku*ac otiso.
Cele noci on drzi na udu,
Milostivu gospodju Gertrudu.
Kad joj stojka medju noge krne,
Otac mi se u grobu prevrne.

‘Ajde sto mi majku je*e stalno,
Sto bar mene ne zeza verbalno.
Nadje li se u stanju pripitu,
Kad god moze uvali mi kitu.
Svako vece i svaku noc tihu,
Taj mi ku*ac natera u psihu.

Jedne noci prije rane zore,
Natero me da perem prozore.
Nisam student pa ga odbih hitno,
On mi rece da sam ***** striktno.
Nakon toga posle svedje kratke,
Natera me da merimo patke.

Kad izvadi svoga strvinara,
Kao ljutu guju iz nedara,
Debeo mu kao kakva grana,
Na njega je devet meto vrana.
Udari me laka nesvestica,
Kad izbrojah kolko ima ptica.

Kralj tad rece, ajde sad kurati,
Da vidimo sta ce tebi stati.

Kud cu, sta cu, ja izvadih tada,
Ono malo sto imadoh jada.
Nije deblji no prilepska Drava,
Na ciodu podseca mu glava.
Sve je jasno kao teorema,
Tu od ku*ca cak ni skice nema.

Kad kralj vide ozari se grdno,
Cini mi se od srece je prdno.
Za tu spravu nigde nema rupe,
Trci kuci je*i se u dupe.

K’o sto vidis moj pokojni oce,
I zec ostri ku*ac na siroce.