KADA STVARI KRENU LOŠE…

31
Share
Copy the link

“Mi ne možemo biti zajedno! Ne možemo biti zajedno” zaurlao je Eros kada je shvatio da je oštar bol koji ga je probudio, prouzrokavan voskom sa sveće koja je stajala u Psihinim šakama…

“Mi ne možemo biti zajedno!” još jednom je povisio ton Eros: “Idem da se iskuliram” i nestao je nekud kroz vrata.

Psiha je ostala napola otvorenih usta, sasvim sigurna da je nešto trebalo da kaže, da postoji neko logično objašnjenje za sveću u njenim rukama, i da nije baš sasvim tačno da ne mogu biti zajedno… Samo se nije mogla setiti šta bi to išlo njoj u prilog… Nešto kao – htela je da vidi muškarca sa kojim svako veče ima seks, htela je da ga pita ko mu je omiljeni glumac, da li voli musaku, da li ima ideju ko je danas subjekt revolucije, i šta uopšte danas znači avangarda… Ili nešto od toga, ako je sve to odveć komplikovano. Htela je da čuje kako je. Da li je srećan. Htela je…

Psiha je buljila u sveću u šakama, pokušavajući da smisli epohalni razlog… U levom ćošku se iznenada pojavio Lucifer.

“Dobra ti noć Psiha…”

“Zar ti nisi iz druge priče?!” Psiha se dodatno zgranula “Ovo je paganski mit, otkud ti ovde?!”

Lucifer prevrnu očima, ta ljudska sitničavost bi ga ponekad baš zamarala… Mit je mit, kakve veze ima odakle dolazi, kada mu je struktura istovetna… Ipak, setivši se sopstvenih zasluga u razmahivanju ljudske sitničavosti, premetnu se u Satira, prekrsti dlakave, kozje noge i nakašlja se značajno.

“Znaš da je rekao da mu nedostajem? Rekao je, čula sam ga…” rastezao se plačljiv Psihin glas do Satirovih kozjih ušiju… Satir (alijas Lucifer) strignu ušima, potom se trgnu i pomisli: “Jbt kako nedostajnstveno, izem ti mitološku estetiku…” i otpuhnu ljutitio.

“Rekao je i da ne možete biti zajedno…” odkotrljao joj je Satir nazad njegove reči. Psiha pogleda ka njima, baš su bile ružne…

“Rekao je da mu nedostajem” ponavljala je, gurajući od sebe one ružne reči Erosa, želeći da Satir ode:”Rekao je da mu nedostajem”.

“Rekao je i da ide da iskulira” dobaci joj opet Satir.

“Ja ću biti na visini zadatka, služiću narodu” uskliknu Psiha (s ljubavlju) “Mogu do*i vode Stiksa, i zlatna runa i Persefoninu kutiju… Rekao je da mu nedostajem” završi Psiha i zauzme pozu Laokona, kao primeren tragičnoj situaciji.

Satir zevnu od dosade, pomisli koliko ga još ovakvih besmislenih razgovora čeka u večnosti, kao i da će Psiha tresnuti o pod bude li se još upinjala da ostane u pozi Laokona. Dao joj je još 30 sekundi vremena, i zbilja, Psiha se zatetura i vrati u pozu nalik,, hm, recimo, Antigoninoj. Oboje odahnuše.

Ah, ljudi…nastavi se Satir. Dovoljno je što sedi u ovom ćošku kozjih, dlakavih nogu, i mada je gađa istinom (samo istinom, i tako mi onog priglupog Jahvea, isključivo istinom), ova malecka već veruje da će ispuniti sve magisjke zadatke, i da će se zbog toga Eros vratiti. Fućka mu se. Dečko je otišao da iskulira do sledećeg slučaja. A ona će otići do vode Stiksa, udaviti se i završiti u drugom krugu pakla, zajedno sa Helenom, Kleopatrom i Severinom ( u to digresivno uleti Dante zgranut pojavom Severine.

“Kakva, bre, sad Severina…?!” uputi Dante na čisto novolatinskom pitanje Luciferu, mašući članom zakona o copyright.

“To proizilazi iz specijalne teorije relativiteta…” zlobno uzvrati Satir , jerbo mu je Dante iznimno išao na živce onim idiotskim opisom Satane, koji, navodno, posve izobličen sedi na dnu pakla i proždire ljude. Fuj. Zato sam te i ostavio u limbu da se bakćeš sa budalama, piskaralo jedno bedno (pomisli Satir alijas Lucifer).

Satir oduva zgranutu senku Dantea, obrati pažnju na Psihu, i sa nekim tračkom nade ponovo joj se obrati.

“Rekao je da ne možete biti zajedno, i otišao je da te iskulira” i pokušao je da u te reči utisne nešto nežnosti za nesretnu Psihu, mogla bi se okrenuti i poći na Egejsko more da se sunča, na primer. Blo šta, samo da batali udavljivanje u Stiksu. Uostalom, ovakva jedna prosečna duša i ne nedostaje nešto mnogo Paklu, pomisli Satir.

“Rekao je da mu nedostajem!” Psiha u to unese odlučnu rešenost svake vlade spremne da sprovede preporuke MMF-a, i krenu put Stiksa.

“Srećno…” posla za njom Satir alijas Lucifer, a u Pakao predračun za još jednu dušu.

(“Opet nema seksa u priči…” primeti Miloš.
“Apstinencija grdna” zaključi Matora Riba.)