Poslednji dah – istinita ispovest

34
Share
Copy the link

Imala je dugu vezu iz koje nija znala kako da iza|e, jednostavno bila je zatvorenik ljubavi. Cini mi se da njegov posesivan odnos samo je provocira da radi ono sto nikada nebi.
Njen poziv jos nikada nisam odbio. Docekala me je u svilenoj pidzami, uzela za ruku i povela do svoje sobe. Lagano se skida, ostaje samo u gacicama, oblaci stikle, zna da me to izludjuje. Rukom prelazim preko njene guze, ima takvu kozu da se nemogu odupreti potrebi da je grizem. Ujedam je za rebra, uspevam se kontrolisati i pustam je pre nego sto joj bol postane nepodnosljiv. Prekida nas poziv na koji kaze mora da se javi, znam da je zove on. Ustaje okrece mi ledja i javlja se na telefon oslanjajuci se na sto. Nemogu da odvojim pogled od njene guze, ona razgovara sa njim dobro znane teme o ljubavi. Kleknem ispod nje, pomerim gacice i jezikom lagano prelazimo preko njene pickice i prodirem u nju, koleno joj kleknu. Drzim je za butine ne dam joj da izmakne jeziku, prodirem jos dubljem, osecam njene tople sokove . Uspeva da zadrzi mirnocu glasa, on nesme nijednog sekunda da posumnja da joj drugi pruza zadovoljstva. Ustajem, rukom joj sirim usnice i lagano ulazim, nezelim se odati. Drzim je za ramena i prodirem do kraja, laganim ritmom je zadovoljavam kako je dahtanje ne bi odalo, nastavlja razgovor. Prelazim preko njenih grudi i osecam da joj srce udara tako jako da ce da pukne. Pojacavam ritam, najezila se po celom telu, osecam da me zeli jos jace i brze samo zbog opasnosti. Duboko je udahnula, zavrsava razgovo*a volim te i spusta slusalicu, ispusta dah sa zverskim vriskom, kao lavica dozivljava vrhunac. Okrece se prema meni i kaze, “Ovo je nesto najludje sto sam dozivela”.