Leptirići

78
Share
Copy the link

Šta mi je sa stomakom?! Kao da mi se nervozne zmije uvijaju u utrobi i besno sikću otrov. Sinoć sam stvarno preterao. Šeste ture se i sećam nekako, ali ne i šta sam naručivao.
******
Krenuo sam na piće sa Jankom, mojim najboljim drugom još iz detinjstva, najvećim fanom i, u neku ruku, mojom savesti. Iako me stomak razvaljivao morao sam da mu ispričam događaj od sinoć. A ima šta i da se priča… “Gde si Jane, care, nisam te video… dan i po?!” rekao sam uz smešak. “Izgledaš kao da te je poplava izbacila. Kakvo si sranje sad napravio?”. Moj Jane. Moj dobri, stari Jane. Niko nije mogao da bude direktan kao on. Bez uvijanja, bez okolišanja, ali uvek dobronamerno. I ovaj put je bio na nivou zadatka. Jane, moja savest. “Brate, sinoć sam bio u onom novom klubu, Satisfaction ili tako nešto. Mesto je bilo puno k’o oko. Pičetine je bilo kao nikad. Primile se ribice, novo mesto, gomila bogatih klinaca, svaka gleda da nađe sponzora. Minići na sve strane, sevaju bulje, čini mi se da onu kojoj sise nisu bile na izvol’te nisu ni pustili unutra. I u gomili, spazim ja jednu… Sedi i posmatra. Jane, boli koliko je dobra. Prišao sam joj i počeo da prosipam standardne fore. Cura je samo sedela i odmeravala me. Mislim da nije ni čula provalu izlizanih fraza sa kojima sam do sad ušao u gaće silnim ribama. I kažem ti, odmeravala me od glave do pete. Kao da sam u izlogu! Ustade ona i krenu. Posle par koraka se okrete i reče: “Ideš li?”. A ja kao hipnotisan za njom. Povela me je uz stepenice koje su se pojavile iza zavese na kraju ****a, koje su vodile u prostoriju na spratu. Čuj prostoriju… Ful uređena, ogromna soba! Kožne fotelje, ogroman, kružni krevet, gomila malih jastuka i prigušeno svetlo. Jane, kao da sam kročio u sobu iz mojih snova. I dok sam ja onako zbunjeno razgledao sobu, ona me gurnu na krevet. Stajala je i gledala me. I smejuljila se…”
Na pomen njenog osmeha kao da sam se vratio unazad kroz vreme. Polurazmaknute crvene, bujne usne otkrivale su nisku belih bisera. Brzim pokretom je oslobodila kosu koja joj je sad padala do polovine leđa. Košulja koja joj je bila pripijena uz telo isticala je njenu savršenu figuru. Počela je da je otkopčava dugme po dugme. Polako. Izazivajući me. Svako otkopčano dugme je u mojim ušima odzvanjalo kao udarac bubnja. Ili je to bilo moje srce koje je počelo ubrzano da lupa. Uspravio sam se i krenuo rukama ka njoj u nameri da joj rastrgam košulju i prekinem slatku agoniju. Koraknula je unazad i prstom mi pokazala da se strpim. I sve vreme se osmehivala. Poslednje dugme je popustilo i više joj nisam gledao u oči. Nisam mogao. Pogled mi je ostao prikovan na čvrste, bujne grudi koje su bile oslobođene poslednjim pokretom njene ruke. Milovao sam pogledom liniju njenog struka. U ritmu muzike koja se čula u pozadini zavodljivo je njihala kukovima. Zbog igre senke i svetla koje se prelamalo na konturama njenog tela, delovala je kao iluzija. U njenim očima se videlo koliko uživa u mojim požudnim pogledima. Okrenula se i rekla mi da joj otkopčam suknju. Suknju sam otkopčavao beskonačno dugo, čini mi se. I ne znam da li sam to radio hipnotisan njenim ritualom sa košuljom ili sam hteo da joj uzvratim za iščekivanje koje sam ja prošao. Dok je rajsferšlus klizio naniže, klizile su i moje usne po njenim toplim leđima. Krajičkom oka sam video da je zabacila glavu unazad. Polako sam rukama klizio po njenom telu, niz vitke, satenski glatke noge, svlačeći joj suknju sve do cipela na štiklu. Od zvukova koji su dopirali do sobe i njenog njihanja u ritmu, imao sam osećaj da dodirujem muziku. Okrenula se i opet je njen osmeh blesnuo u polutami. Jednim pokretom ruke sam pokidao njene, kao od paučine satkane gaćice. Moj potez nije očekivala, što sam video po njenom iznenađenom izrazu lica. I prijalo joj je. Moja dominacija nad situacijom je trajala kratko. Tek do sledećeg trenutka kad su se jarko crvene usne ponovo izvile u osmeh. Polako je podigla jedno koleno u vis i onda munjevitim pokretom prislonila vrh svoje cipele na moje grudi. Opet sam ležao na krevetu… Polako se uspuzala do moje glave, opkoračivši me kolenima. Osetio sam njen vreli dah na vratu. Miris njenog tela pomutio mi je um. Poluzatvorenih očiju pridigao sam glavu tražeći njene usne. Otvorio sam oči iznenađen što ih nisam pronašao. Osmeh me je posmatrao sa visine. Neverovatno brzo i lako se okrenula oko svoje ose i kolenima pritisla moje raširene ruke. Iznad mog lica njihala je guzom. Do sada su ona i muzika postali jedno. Polako se spuštala ka meni i počeo sam da osećam vrelinu koja je izbijala iz njene ženstvenosti. Po odsjaju njene vlažne kože video sam da joj prija glavna uloga. Instinktivno sam pridigao glavu pokušavajući da okusim vlažnu ribicu. Na samo centimetar od izvora vreline naglo je uzdigla guzu. Kako sam ja spuštao glavu, spuštala se i ona. Još jedan moj pokušaj i ništa. Žile na mom vratu bile su napregnute do pucanja u pokušaju da se pridignem još više. U glavi su mi odzvanjali udarci srca, vrelina me je oblila celog! Onda sam pokušao rukama da je zgrabim za guzu i privučem je sebi! Hm… Vidi se da joj je ova situacija bliska od ranije. Njena poza, kolena na mojim rukama, sve je to deo uigranog scenarija. Prosto sam osetio kako se polumrak mreška od osmeha u koji su se izvijale njene jarko crvene usne, iako ih nisam video. Više ništa nisam pokušavao. Ležao sam mirno, stopio sa krevetom, prepustio se muzici, njenom dodiru… Moje pantalone i gaće je skinula skoro u jednom potezu. Nije bilo onog usporenog snimka, kao sa košuljom. Osetio sam se kao plen. A ona je bila gladna. I prijalo je… Čudi me kako do tada nisam svršio. Imao sam osećaj da će biti dovoljan samo jedan njen dah, pa da iz mene pokulja vrelina kao iz vulkana. Ali dobro sam se držao. Za sada. Od tog trenutka činilo mi se da sam počeo da buncam. Ta… ta žena, anđeo, đavo ili šta je već, me je dovodila do ludila. Uvlačila me je u sebe polako, pa divljački brzo, koristeći jezik i usne i zube, na pragu bola, a na vrhuncu užitka, praveći pauze svaki put kada bi osetila da se moj vrhunac bliži! U polumraku i dalje zatvorenih očiju osetio sam ponovo vrelinu tik iznad mog lica. I sladunjavi miris. Jezik je pronašao ono što je sa neuspehom tražio pre nekoliko trenutaka. Prvo sam je lizao polako, lagano, ovlaš je dodirujući jezikom. Njena nabrekla ribica zadovoljno mi je odgovorila ispuštajući još sladunjavog soka. Dajući mi sebe, istovremeno mi je vratila i ruke, skoro neprimetno pomerajući kolena. Nekoliko trenutaka sam ležao raširenih, a slobodnih ruku. Čim sam postao svestan svojih šaka zgrabio sam je za guzu i privukao je k sebi. Još jednom je osmeh zatalasao pomrčinu. Poželeo sam ceo da uđem u nju. Više nisam koristio samo jezik, već i usne i prste i zube, ližući je i grickajući je i sisajući je… Ispustila je uzdah, prvi put do tada, tih, skoro nečujan, ali praćen trzajem koji se proneo celim telom. Pojačao sam ritam, a sa mnom i ona. Da je neko tada ušao u sobu, na krevetu bi ugledao jedno telo, mokro i drhtavo. Iznenada, gotovo trenutno, izmigoljila se iz mojih šaka i ponovo se okrenula oko svoje ose, opkoračivši me oslonjena na ruke. Trljala je svoje međunožje o moje goruće prepone, posmatrajući me sa visine. Usne su joj i dalje bile razmaknute, ali osmeha nije bilo. Razbuktala strast i želja da me primi u sebe je nadvladala moć kontrole nad situacijom koju je do tada imala. Zadrhtao sam kad sam prodro u nju. Bila je uska… Bila je vrela… Bila je vlažna… Bila je spremna… Izdigla se, povijajući leđa unazad i zabacujući glavu. Sada je rukama bila oslonjena na moje grudi. Kako sam ja dublje ulazio u nju, njeni nokti su dublje ulazili u moju kožu. U početku sam bojažljivo pravio pokrete, iščekujući njenu reakciju. Ali bol pomešan sa naletom adrenalina u mojim venama postao je afrodizijak od kojeg mi je želja rasla iz sekunde u sekund, od kojeg se bol pretvarao u sve veći užitak sa svakim zarezom koji su njeni nokti ostavljali na mojim grudima. Srce mi je udaralo sve jače. Otkucaji su odzvanjali u mojim ušima, potpuno prekrivajući glasnu muziku koja je dopirala do sobe. Ne znam koliko je vremena prošlo, da li minut, sat dan. Pokreti su nam bivali sve brži, sve snažniji. Imao sam osećaj da mi lava kulja iz grudi. Samo na trenutak sam uspeo da se izvučem iz kovitlaca svetla, senke, bola, želje, znoja, mirisa… i osmotrio njeno lice. Njene oči su bile usmerene ka meni, ali mislim da mene nije videla. Brada je počela da joj podrhtava. Oči su počele da joj se zatvaraju. Zabacila je glavu unazad i osetio sam kako pojačava stisak svojim nogama… Potpuni mrak. Zaslepljujući bljesak. Tela su počela nekontrolisano da nam se grče i uvijaju u ekstazi… Čula su počela da mi se vraćaju. Ponovo sam ugledao njen osmeh.
******
Oboje smo se obukli. Nagnuo sam se ka njoj u nameri da je poljubim. Umesto njenih sočnih usana prislonila je prst na moje. “Ne ljubim se na prvom sastanku.” rekla je uz osmeh.
******
“Izvini, je l’ nas častiš ovu turu ili treba da platimo?” dobacio sam konobarici uz šmekerski poluosmeh. Prosto sam samog sebe iznenadio spoznajom da mi je muvanje riba postala refleksna, gotovo nesvesna reakcija. “Pa gazda se danas ženi i sve konzumacije su na račun kuće, ali kad baš želite, doneću vam račun” rekla je ozbiljno. U trenutku sam se zbunio, ali su se odmah zatim iza polurazmaknutih usana naše konobarice, izvijenih u iskren osmeh, pojavili snežno beli zubi. “Sam sam to tražio. Pravim se pametan u društvu naše drage…” nagnuo sam se ka njoj u pokušaju da pročitam njeno ime sa pločice koju je nosila “… Milene. Milena, a jesi li ti sigurna da nisi neka poznata manekenka? Ma suviše si lepa da radiš u kafiću.” “Joj hvala. Možda stvarno i uplovim u te vode. Vi ste druga osoba koja mi to danas govori. Upravo mi je isto to rekao i onaj gospodin što ispija svoj treći viski.” I opet osmeh, i opet beli zubi. Ovaj put ništa nisam odgovorio. Da budem iskren, ostao sam bez teksta. Po prvi put u mom životu…
******
Prošlo je nekoliko dana od mog pića sa Jankom i priče o plavuši iz kluba. Sedeo sam u istom kafiću. Sam. Društvo su mi pravile samo misli. Nikako nisam mogao da je izbacim iz glave. Njen miris mi je još uvek golicao nos. Pred očima mi je stalno bio njen prelepi osmeh i savršeno beli zubi. Moram da je pozovem… U ruci sam držao telefon i pretraživao imenik. JELENA BLEJVOČ… JELENA KARABURMA… JELENA PG… JELENA SATISFEKŠN. 23 Jelene su prošle kroz moj život, kroz moj telefon i… kroz moj krevet, pomislih. Na licu mi se pojavi kez, pun likovanja. Pozvao sam broj i odmah u glavi počeo da vrtim scenarije za ovakve razgovore. Razmišljanje mi je prekinuo ženski glas sa druge strane “žice”: “Pozvali ste nepostojeći broj.” Kez je u trenutku zamenila zbunjena grimasa. “Ali dva puta mi je ponovila broj. Ma mislim da ga i napamet znam. Nemoguće…” govorio sam u sebi. I onda. “A da nije…? Ne, ne… Nemoguće. Meni se takve stvari ne dešavaju. Ja to radim drugima… Dala mi je neki levi broj samo da me se otarasi.” Odjednom su mi se jedna za drugom ređale slike svih devojaka koje sam ovako otkačio, dajući im ko zna čiji broj. Naišao sam na žensku verziju mene…
“Ovaj put vas ja častim pićem iako se gazda danas ne ženi.” U stvarnost me vratila konobarica. Uz osmeh, naravno. I nije mogla izabrati bolji trenutak. Njen osmeh kao da mi je resetovao mozak, oslobodio glavu opterećujućih misli, onog drugog osmeha u polutami… Nekoliko sekundi sam je nemo posmatrao. Bila je stvarno lepa. Tamne, krupne oči, prelep osmeh, tamna kosa vezana u rep. Moj kompliment od prošlog puta je imao pokriće, ali izobličen rečnikom kafanskog džukca koji je u takvim situacijama govorio iz mene, dobio je bljutav ukus. Dok sam je posmatrao na licu mi se nesvesno pojavio kez. Ne smem ni da pomislim šta je pomislila o meni dok je posmatrala tu blentavu facu. Otresao sam glavom i vratio se u stvarnost, u kafić i kratko izgovorio “Da li si za piće posle posla?”
******
Uredno obrijan, istuširan, obukao sam pažljivo izabranu garderobu i krenuo u noć. Na putu do vrata, u prolazu, kanuo sam nekoliko kapi novog parfema i izašao iz stana. Ovo nam je treći sastanak. Čuveni. Bio sam nervozan kao klinac pred prvi izlazak. Na prva dva se nismo ni poljubili. Na dogovoreno mesto sam stigao u dogovoreno vreme. Mislim da je ovo prvi put u mom životu da nisam zakasnio. Nje nije bilo. Prošlo je deset minuta. Nje i dalje nije bilo na vidiku. Posle dvadeset minuta čekanja, kada je crv sumnje počeo da me izjeda, ispred mene se zaustavio taksi.
Naš izlazak se bližio kraju. Posle nekoliko pića i nekoliko sati prijatnog čavrljanja zajedno smo se prošetali do moje zgrade, koja je bila u blizini. Pozvala je taksi. Rukovali smo se i ja sam krenuo ka ulazu. Nisam mogao da verujem šta se dešava!! Ja, ulični mačor, smrt za žene, ostavljam devojku da sama čeka taksi i odlazim! Čoveče, probudi se! Trzni se! Uhvatio sam kvaku i zastao… Osetio sam njen pogled kako me miluje po leđima. Duboko sam udahnuo i okrenuo se. Stajala je, sa rukama u džepovima. Osetio sam da je bila uzbuđena. I za nju je ovo veče bilo prekratko. Nije htela da uđe u taj taksi. “Hoćeš do mene na još jedno piće?” izgovorio sam traljavo. “Dosta mi je pića za večeras…” sve je stalo. Ništa se nije kretalo, ništa se nije čulo, kao da se ceo svet zamrzao njenom rečeni****. Da li je moguće da sam je izgubio pre nego što sam je mogao nazvati svojom? Zašto sam ovo dozvolio? Zašto je nisam napao prvo veče, kao gomilu njenih prethodnica? Zašto… ” … , ali hoću da svratim do tebe.” Molim? Šta? Dok sam ja pokušavao da prevalim nešto preko usta, ona mi je prišla, i dalje držeći ruke u džepovima, propela se na prste i… nežno me poljubila. Ovo je bila iskra koja mi je trebala, koja me je probudila. Obuhvatio sam je rukama oko struka i podigao, sve vreme održavajući kontakt sa njenim usnama. Ne znam kako sam otvorio vrata zgrade, ne znam kako se nisam sapleo o mačku koja je zavijajući otrčala u mrak, ne sećam se kako sam otključao vrata stana. Sećam se da su joj usne bile meke, sećam se da joj je jezik bio živahan, u sećanje mi se urezao njen parfem, sećam se njenog daha na mom vratu, sećam se njene meke kože i njenih rupica na dnu leđa, sećam se šapata kojim mi je milovala uši, sećam se eksplozije boja i zvukova kad smo zajedno dostigli vrhunac… Sećam se njenog osmeha u polumraku. Sećam se mog osmeha. Sećam se da smo zajedno talasali tamu koja nas je zagrljene okruživala.

******
U ruci mi je bio telefon koji je zvonio. Na ekranu je bilo ispisano jedino ime iz imenika. Milena. “Ćao, ljubavi” javio sam se. U stomaku sam opet osetio komešanje. Nepoznato osećanje. Mislim da je to ono o čemu sam do tada samo slušao. Leptirići…